utorak, 13.02.2007.
Valentinovski solo
Posljednjih sam nekoliko mjeseci bila poput Springsteena, samo na ulicama Varaždina. Bruised, battered, couldn't tell what i felt, unrecognizable to myself... Iz istih razloga nisam ni pisala (a možda samo veselo koristim priliku da nedostatak kreativne energije pripišem ljubavnoj boli?). Sve u svemu, danas sam dobro i neki se način veselim prvom Valentinovu koje ću provesti sama. Sama u striktno ljubavnom smislu te riječi.
A da bih ga sama mogla provesti kako zaista mislim da bih trebala, potrebno mi je sljedeće...
ZBOGOM?! (podlozno editu)
Ovako si me ostavio, bez preuveličavanja i nepotrebne patetike.
Bez nade, ljubavi ili ponosa, samu na toplom kasnoproljetnom asfaltu tik pred prvim kapima kiše. Znao si da te volim čak i prije nego što sam si to sama priznala, i ostavio si me da se sama nosim sa tim osjećajem.
Ne, oprosti... Pitao si me želim li da ostaneš nakon što si rekao da je kraj. Da, želim, želim da ostaneš.... ali ne onako kako ti to zamišljaš. Želim da me grliš i ljubiš, da mi pričaš kako ćemo se zajedno boriti protiv svijeta koji preziremo... A ne da ostaneš samo dok ne shvatim da sam opet sama.
Nisam čak ni puno plakala. Sjećam se da pred tobom nisam spustila ni suzu i da sam ti rekla da odeš. Bila sam bezobrazna... Oprosti, samo sam ti htjela olakšati.
Nemaš ni najmanjeg pojma koliko mi je teško bilo. Ne samo onda, već i onoga dana kad si... kad si skoro prespavao... kada si me probudio uspomenama... kada si me držao i molila sam da me ne pustiš... kada si zvao usred noći.... kad sam te vidjela s njom... mislila sam da će mi se srce raspasti, a vjeruj mi, bila sam sretna za tebe. Koliko je to bolesno?!
Ali neću biti patetična, ne danas.
Željela bih da znaš puno stvari.
Ponekad dobijem luđačku želju da ti kažem kako te volim, ali to ti neću učiniti nikada, bez brige. Za tebe sam prijateljica koju ne želiš.
Ponekad mi se čini da bi sve bilo drugačije kada bi sagledao cijelu sliku. Jer uzeo si komadiće mene (one koji su ti odgovarali),sklanjajući pogled svaki puta kad sam ti pokušala pokazati mozaik. Uopće me ne vidiš. Sve što kažem shvatiš krivo, bojim se pričati. Svaki moj postupak tumačiš u svojoj bolesnoj glavi kako ti odgovara, i ja gubim sebe. Svaki puta kad sam s tobom. Jer ne, ja te ne želim! Shvati to, molim te. I svaka moja topla riječ nije potez očajnice nego topla prijateljska ruka. Vjerojatno jedina koja ti se pruža. Da, volim te dušom i srcem, ali vjeruj mi, ne želim te natrag. Jer ja nisam tvoja zvijezda, tvoje svijetlo koje je suđeno spasiti tvoj život. Ja nisam tvoja bolja polovica ni suđena duša. Ja sam samo puna ljubavi, ali nadala sam se da me bolje poznaješ. Nikada nebi bio sretan sa mnom, a ni ja s tobom.
I svaka pjesma nije moja skrivena poruka, već pokušaj da pronađem ugodno mjesto za tvoje stare misli. I stihovi nisu moja bol, i ni jedna kava nije bila pokušaj da te vratim. Žao mi je što to ne vidiš. Žao mi je što odbacuješ prijateljstvo koje bi ti moglo pružiti utočište barem na kratko, i žao mi je što uvijek krećeš s pretpostavkama.
Ne poznaješ me koliko misliš. Ne poznaješ me uopće.
Zaista te volim, ali i ja sam osoba. Previše me boli svako moje dokazivanje, previše me boli kada me instinktivno odbijaš, boli me kada ne pričaš jer misliš da će me boljeti.
I na kraju, svodiš se samo na prazna obećanja i licemjerne osmjehe. Šteta, mogao si biti puno više...
Volim te, ali ovo je moje zbogom.
Iskreno ti želim sreću.
- 23:20 -
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
kristalna.figura@gmail.com
|
